>> Između pjesama 2

Ona i ja

Zadnja tri dana…danas malo već slabije…ona i ja.
Negdje, u nekom boljem vremenu, ona konobari, a ja slobodni umjetnik - došao sam slučajno.
Tragom sudbine i majstora, došli su baš u pravi čas…Znamo se otprije tek onako pomalo, ali pričali smo u ove dane kao da se znamo godinama.
Vruće je vani, ali klima je unutra.Ispijam pivu i uživam…
Ima potpuno povjerenje u mene.Pričamo o seksu kao o posve normalnoj stvari.Baš.
O načinu kako ona to radi i kad i koliko i sve…Ona zna kako se to radi a ja…
prešućujem i prelazim lagano…
Tko zna kako se smije, ne bi odolio…
Zavodljivo se smješka, duri se i glupira, slini, a ja opčinjen…kažem joj da s nikim razgovarao tako otvoreno nisam.
Zaista, ajme meni.To su bile najdublje ženske ispovjedi, koje su čuli tek…rijetki, privilegijom ogrnuti.
Kad pričamo, čini mi se…na pola smo puta…do ljubavi ili…
Ona malo dalje, ja zbilja malo bliže…zaista…tako osjećam.

Nokte je izgrizla do mesa  i krvi (napola).
Nisam joj dopuštao više da radi to…
Evo odričem se odmah sada čega god - samo da stane, jer nije to lijepo i ne pristaje joj…
Bože, najljepša tri dana za mene u jako, jako dugo vremena.
Ali danas, Bože, zašto već slabije? (Znao sam) netko je morao staviti kletvu ili…
Kaže mi da joj je dobar prijatelj nakon dvije godine rekao da je zaljubljen u nju
i kako se zato njih dvoje ne mogu više družiti.
Logična stvar meni, jer…eh kad bi to bilo barem jednostavno.
Nije ga razumjela valjda…
I nije mogla vjerovati…rekla je.

A ja nakon toga danas…gubim se i otuđujem.Pita me što mi je.Ma nije bitno, nije, malena…
Kasnije se vraćam…u razgovor…Ah, lako odletim.Taj tužan ugarak.
Kasnije joj dajem do znanja na čemu je…ma nema tu puno mudrosti.
Kao kad malenom djetetu pokažeš lizalicu…nema više ništa na ovom svijetu, što zamjenjuje…
Ima dečka, ja je zadirkujem…Koliko čudno tek kad smo priznali naše prave datume…
- rođen je na dan i mjesec i godinu…
Kao i ja……..
Bože?
Eh, to je već više od povezanosti, kažem joj.
Vozi me kući.Nagovaram je na tulume.Ne želi ga varati.On na moru je.
Nije navikla da radi tako nešto.
Kako ju je mogao ostaviti ovdje, pitam je…Posao je nezgodna stvar, nezgodna stvar…novo radno mjesto pa godišnjeg još nema.
Poslao sam joj poruku, nisam mogao drugačije.Danas kasnije nije bila dobre volje…

''E vidi ovako…meni je dva dana bilo zbilja super s tobom, ustvari odlično…i onda si odvrtim film u glavi, ali ti imaš dečka i ne bi to sigurno bilo dobro da mi postaneš draga ( a već jesi) tako da ne da ne bi htio doći već to ne bi ispalo dobro (barem tako mislim)I onda bi se razočarao a to ne želim više…vidiš da sam bedast kad pišem poruku, što ćeš kad ti ne mogu objasniti drugačije i nisam stigao.Ana mi je dala broj i pobrisat ću ga kasnije…ime''

Odgovor nisam dobio.Sutra će joj Ana, ujutro na kavi nadrobiti svašta, to znam.
Vjerujem, gotovo sto posto.Bit će tako i…
Postoji li pravo prijateljstvo između muškaraca i žene ili to nije moguće?

Bože, tri molitve i noćas ću izmoliti.Ali od najdubljeg ovog srca…
Pomogni nam: Molim Te, Molim Te, Molim Te…
Hoćeš li?
Molim Te, Molim Te, Molim Te…

napisano 27.07.2006.
original link: http://blog.dnevnik.hr/kovacisudbine/2006/07/1621374832/izmedu-pjesama-2.html

Comments

Post a Comment

Popular posts from this blog

Signs - The Full Moon Story

Life's Subtle Nuances

Deleted messages - message